Roža (cura s greškom)

„Smešna pripovest vu sedmerom spelavanju u izvedbi Ane Katulić, a prema motivima pripovijetke ‚Svoga tela gospodar‘ Slavka Kolara“

„Kad Roža Brezovićeva ne bi imala falingu, ne bi ona tebe čekala“, progovara Slavko Kolar o liku Rože; ni žene, ni djevojke u svojoj pripovijetci „Svoga tela gospodar“. Krepkim i trpkim humorom kroz prizmu tada uobičajenog ugovorenog braka šepave Rože i partnera joj Ive iznosi svu surovost i licemjerje hrvatskog sela i seljaka. Kolar ne navija, ne rida niti nariče, već upozorava, nasmijava i opominje.

Upravo za tom „Rožom“ poseže autorski dvojac Valenta/Katulić kao polazištem ovog autorskog projekta kojim otvaraju neuralgična i urgentna pitanja ugroženog položaja i vrednovanja žene danas; kad se mukom generacija žena izborena stečena prava u brojnim zemljama svijeta ponovno dovode u pitanje, dok se u drugima tek trebaju izboriti.

Kolareva Roža u projektu zrcali aktualnu situaciju i anomalije u hrvatskom društvu kojima svjedočimo, a u kojem je položaj žene ugroženiji no ikad. Autori ne romantiziraju i ne osuđuju, već pozivaju na konstruktivni dijalog i iznalaženje rješenja.

Njihova Roža nije heroina novog doba, već tiha snaga svojeg vremena čiji su snovi satkani od želje za humanošću, za priznavanjem i traženjem ispravnih ljudskih odnosa i ponašanja. Tamo gdje je počela sanjati Roža nastavljaju autori, dekonstruirajući romantizirani san da je za sreću dovoljno malo čarobne prašine i da se za ljubav baš sve u životu treba probati.

U predstavi je korištena glazba vokalnog ansambla Lado/Ladarice: Turopoljski svati (B. Potočnik, D. Bahun), Turopoljski drmeš (D. Kurilovčan), te Eurythmics: Sweet dreams

Iz knjige: Divan užas: Izabrani radovi o Slavku Kolaru (1917. – 2021.)