Još jedna srčana izvedba

Još jedna srčana izvedba istražuje srce kao organ, simbol i društvenu metaforu, kao ono što nas fizički pokreće, ali i ono što s vremenom slabi, otupi ili jednostavno stane. Uporište pronalazimo u jednočinki Herzstück Heinera Müllera, čiji nam motivi služe kao polazište za daljnje razlaganje i izgradnju vlastitog izvedbenog jezika. Rad nastaje kroz proces improvizacija, zajedničkih razgovora i istraživanja materijala. U središtu izvedbe nalaze se likovi koji se bave zamišljenom disciplinom nalik atletici, ali usmjerenom na srce. Kroz tu pseudoznanstvenu praksu afekt se tretira kao materijal koji se može trenirati i usmjeravati. Izvedba se razvija na sjecištu fizičkog izraza, filozofskog promišljanja i pseudoznanstvenog okvira. U tom procesu izvođači postaju atlete srca (heartlete), trenirajući vlastite (i tuđe) afekte i gradeći izvedbeni prostor između kontrole i ranjivosti. Projekt istražuje srčanost kao stanje i praksu, kao pokušaj pobune u vremenu emocionalne otupjelosti.